..kad njeni potoci suzama poteku,moja je zemlja najljepša na svijetu,njeno je ime krvlju napisano zauvijek,samo smo tada bili kao jedno,ruže za heroje nikada ne venu..
Plati piće da ti priču ispričam,
o čovjeku s kraja prošlog stoljeća
kad su zemljom tekle suze, krv i znoj,
a junaka bilo k'o u pjesmi narodnoj..
..Nakon dugo vremena,bio bi red da se i javim.Odluka je pala,ovom blogu je nažalost došao kraj..ma da nisam mislila da će se to ikad dogodit ali evo ipak je,nemam više vremena kao prije pisati a iskreno nemam ni volje.Blog više nije onako popularan,vjerovatno zbog facebooka hehe..i zato neću brisati blog,samo neka on ostane ovdje za uspomenu i za one koji još ponekad svrate do njega..Na ovom blogu sam stvarno provela mnoge dane,bilo je puno čitatelja s kojim sam djelila sve svoje osjećaje,bilo je prekrasnih komentara podrške,a bilo je naravno i onih koji jednostavno mrze sve što ima veze s domovinom,tako da je bilo svakakvih komentara,ali naravno ignorirala sam to i nisam im dopustila da me spriječe u mome pisanju o svemu što se događa oko nas.Na ovom blogu je najviše tema bilo vezano za našu Hrvatsku,za sve one ratne dane što je proživjela i za sve ono što joj se dogodilo,taj blog je bio samo za nju,to mi je bila velika želja napraviti i jesam,Pokazali smo da ima nas koji ne zaboravljamo našu prošlost,našu povijest,pokazali smo onima koji nas napadaju da nas ima i da nas se neće tako lako riješiti nikada.Mislim da sam postigla ono što sam i htjela,da napravim nešto gdje bi za svakog Hrvata koji bi svratio da bi se osjećao kao da je svoj na svome..Družili smo se i stekla sam stvarno mnoga prijateljstva,dobivala sam i dosta mailova i hvala vam stvarno na podršci :)
Sloboda je zid s čvrstim vratima,
a hrabrost je ključ, što vrata otvara,
bez pitanja otiš'o je među prvima
i nije ga bilo pet dugih godina..
Što još reći,jedno veliko hvala svima koji ste bili moji vjerni čitatelji,ovo je posljednji post ali ja sam uvijek tu..možda nešto i napišem još,tko zna..
..ako ništa možete mi se javiti na facebook ili na mail Daniela.bj.hr@gmail.com
U kamenu slova pišu, stoje ponosno,
navik živi onaj koji zgine pošteno
i zato ne bole rane, rane duboke
bole laži i prevare, riječi pogane...
..i naravno NEKA NIKO NE DIRA U MOJ MALI DIO SVEMIRA!!
Kad se poslije svega kući vratio,
sto puta je rukom na se krenuo,
krenuo pa stao, jer i kad nemas kud'
čekaj, Bog sve vidi i nije uzalud..
Ej procvala mi ruža kalemljena
zemljo moja krvlju natopljena..
Za ovakve stvari krivi smo i mi
jer smo na junake svoje pljunuli
i tu priča moja ne završava
plati piće prijatelju, znam ih puno ja..
..blog posvećujem našim hrabrim braniteljima koji su stali da obrane naše sveto tlo,braniteljima koji su dali živote za Hrvatsku,vama mojm vjernim čitateljima,te našoj domovini.. :)
..jer On donese pobjedu i oslobodi nas,Njegova riječ pobijedi sotonu i svi će vidjeti da u Bogu mom je snaga moja sva,On je taj što zgazi neprijatelja pjevam i kličem pobjedu,Krist je Kralj..
SVIM POSJETITELJIMA OVE STRANICE ŽELIM SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS...
..hrvatska mladež sluša cajke,priče iz Vukovara njima su bajke..
..možda bi bilo vrijeme da se vratim,da nešto napišem iskreno fali mi ovo..
ali nemam inspiracije..al našla sam si nešto novo gdje visim po cijele dane,zato me i nema..na facebooku sam a moj dragi blog izumire :(
..eto neki dan sam si posudila knjigu pa da napišem nešto o knjizi..
Siniša Glavašević "Priče iz Vukovara" i preporučujem ju svima koji vole čitati,knjiga je tužna ali ovo što je Siniša napisao je stvarno predivno,i mislim da svakome čovjeku te priče mogu dobro doć u životu..znači knjiga se sastoji od priča koje je Siniša pisao kako bi on rekao "u razrušenom Vukovaru nešto sam,uz novinska izvješća,napisao i za svoju dušu i za dušu Vukovara." i od ratnih izvješća..
eto da nešto izdvojim..
OTVORENO PISMO Vukovar,12.listopada 1991.
Dugo smo se dvoumili da li da napišemo ovo pismo.Ali nakon svih ovih događanja posljednjih dana ipak smo se odlučili i željeli bismo da ga pročitate javno,umjesto večernjeg izvještaja s našeg ratišta.
Dragi naši Vukovarci i Borovčani!
Ovo se pismo ne odnosi na vas koji ste sada na lijevoj obali Dunava,jer za vas znamo sa sigurnošću što mislite o ovom ratu i na kojoj ste strani,već se ovim pismom obraćamo vama,našim sugrađanima,koji ste sada diljem Lijepe Naše i slušate ovo večerašnje otvoreno pismo.
Četiri puna mjeseca odolijevamo žestokim napadima četnika i jugovojske,iako su brojčano i tehnički jači od nas.Oni bilježe brojne poraze,jer nisu svjesni da im nedostaje upravo ono što nas krasi i daje nam snagu da istrajemo i pobijedimo.Oni nemaju srca,jer se ne bore za svoje kao mi,i boli nas to što u udarnim vijestima ponekad nema ni riječi o nama,a spominju se druga mjesta.Da li je na njih netko ispalio dva metka i slično,bez namjere da podcijenimo tuđu nesreću u ovom ratu,ali htjeli bismo da znate da se ovdje više ništa ne broji,jer granate ne padaju niti na desetine dnevno,niti na stotine,već na tisuće.
Ali,da se vratimo na ono zbog čega vam pišem ovo pismo.
Dragi naši zemljaci,nakon prošlogodišnjih izbora bili ste u prvim redovima kada se slavila pobjeda demokracije,bili ste prvi kada su se pekli janjci i volovi,ali gdje ste sada?Sada ste potrebniji zemlji.A do nas dopiru vijesti da se provodite po zagrebačkim i jadranskim kafićima i hotelima.I dok vi bezbrižno pijuckate jutarnju kavu ,na nas se već sručilo stotinu mina iz svih neprijateljskih oruđa.Možda niti ne znate da među nama više nema divnih momaka i pravih heroja koji su pali i zbog naše i vaše sutrašnje slobode.
Teško je prihvatiti gorku istinu,ali nikada više među nama neće biti ni Blage,ni Žileta,ni Grge,ni Vinka,Gudelja,Vidoša,Mandića,Krivića,i tko zna koliko još junaka poput njih.A vi?Hoćete li imati snage i obraza danas-sutra doći u naše slobodne gradove i među nas,njihove rođake i prijatelje,i pogledati nas u oči.Zato znajte posljednji je trenutak da dođete u svoj grad i pomognete nam da ga obranimo i očistimo od uljeza.Jer,u suprotnom,ovdje za vas više neće biti mjesta.
Dođite i borite se zajedno s nama.Jer,nemojte misliti da ćemo vam vječno čuvati stanove,hraniti ribice,i ginuti za vaš sretan dolazak na gotovo.
U potpisu branitelji Vukovara i Borova naselja
..eto to bi bilo to,za ovaj post..pozdravljam sve do slijedećeg posta!!
Ruka se čvrsto stisne sa tribine vrisne, Hrvatska,i nebo iznad mene zna da naša ti si voljena!!
..eto prošlo je dosta vremena,pa bi bio red da napišem i neki post neće biti predug kao uvijek,ali eto ovaj post bih posvetila našim rukometašima..
..samo otvaranje svjetskog prvenstva,pogledajte kako se pjeva naša svetinja!!
.."Samo je jedno,
u mom životu vrijedno,
da pustim suzu s oka
jer tebe volim ja.."
Dočekali smo i to da Svjetsko prvenstvo bude u našoj lijepoj Hrvatskoj..
zahvaljujuči rukometašima koji stvarno svaki put ostavljaju srca na terenu
Hrvatska je postala poznata po rukometu ali i ostalim sportovima no to za neki drugi post..Vodili su nas kroz mnoge pobjede,u uvijek su učinili da osjetimo onaj ponos što smo HRVATI,bilo je i smijeha i suza,ali uvijek smo uz njih i u pobjedi i u porazu,jer znamo da smo najjači,a uz onakve navijače koje nema nitko samo mi ,mislim da smo stvarno zaslužili da ovako mala zemlja bude poznata i u svijetu.Nakon otvaranja bilo je tu i loših kritika kako ništa nije napravljeno kako bi trebalo,ali meni se stvarno svidjelo kako su nas predstavili,bilo mi je prekrasno,i bila sam toliko ponosna.
Imamo ponos, srce i inat,
podršku uvijek punih tribina,
iz Zagreba gledam najljepšu sliku,
Slavoniju, Istru, Dalmaciju, Liku!
Želim samo
poručiti našima da smo uvijek uz njih i zahvaliti im na svemu što su napravili za nas.Eto idemo nadam se dalje po pobjede i znam da svi priželjkuju ono zlato,ali mislim i ako bude neka druga medalja druge boje,nema veze jer to što su oni napravili ne može nitko.I zato im hvala na svemu i dečki ponavljam uz vas i u POBJEDI i u porazu..
i za kraj ako ste možda već negdje pročitali da Križ života savjetuje da se molimo za naše rukometaše pa vam ostavljam i molitvu..
.."Bože budi bliz svojim Duhom hrvatskim rukometašima,na Svjetskom prvenstvu koje se ove godine održava u našim gradovima i našoj Domovini.Daj da oni igrom,a navijači navijanjem,svjedoče o tvojoj stvoriteljskoj svemoći i ljubavi prema čovjeku.To te molim po Kristu Gospodinu našem.Amen"
..ova molitva je zahvala Bogu na daru sporta i sportskih natjecanja,ja vjerujem da je Bog uvijek uz nas ,pa eto ako želite pomolite se za rukometaše jer to stvarno nije teško samo otvorite srce .. Bog & Hrvati!!
Svi jedni uz druge,
kad se igra nema tuge
sad smo u rodu i pjevamo odu
za svoje ljude
jer opet tradicija se nastavlja
s rukama u zraku Hrvatsku pozdravljam
bili zadnji ili prvi
samo neka naš glas grmi!
..ne tražim puno,samo mir na ovaj dan,da se bar na jedan tren ugasi ružan san..
.."Božično svijetlo nam dolazi,ljubav,sreća i pokloni"..
Dragi moji blogeri,evo mene sa novim postom samo za vas koji me volite čitati,neka vam ovo bude dar za Božić..
Eto još jedan dan nas dijeli do našeg veselja gdje smo mi katolici svi zajedno i išćekujemo rođenje naše najveće zaštite,našega Isusa Krista.
On nam dolazi,On je naša najveća radost,naše veselje,Njega slavimo uvijek i zauvijek.
.."Svi smo jednaki pred tobom,reci im Bože"..
Radujte se narodi,kad čujete glas,
da se Isus porodi,u blaženi čas..
Sad je pravo vrijeme da počnemo opraštati drugima,da odbacimo mržnju,da se sjetimo onih koji nemaju ništa i da zahvalimo Bogu što imamo svoje najveće bogatstvo našu obitelj,vjeru,domovinu i da nam ne treba blago svijeta jer to je naše najveće blago..
Nemojte suditi drugima za njegove greške,neka bar na ovaj Božić bude mir u svijetu,i neka na ovaj dan ne bude razlike među ljudima.Želim da nam ovaj Božić bude čaroban,i da nam dušmani ne ometaju naše veselje,da se na ovaj dan osjeti sreća i veselje svih nas,da imamo snagu za novi početak,da imamo snage za nove pobjede...
..Djeva Sina rodila,
Đavlu silu slomila,
Svijetu spasa podala,
Nama majka postala..
..od srca vam svima želim sretan i blagoslovljen Božić & Novu 2009 godinu,neka se pred vama svima otvori put,neka vjetar bude iza vaših leđa,neka vas prati samo ljubav i sreća,te neka vam naš dragi Isus bude zaštita najveća..
Tiha noć, sveta noć!
Ponoć je, spava sve,
samo Marija s Josipom bdi,
divno Djetešce pred njima spi,
rajski resi ga mir,
rajski resi ga mir.
Tiha noć, sveta noć!
Pjesmica anđelska
miljem otajnim napunja zrak,
bajna svjetlost rasvjetljuje mrak,
kraj pretvara u raj,
kraj pretvara u raj!
Tiha noć, sveta noć!
Pastiri, amo svi
pjevat Isusu anđela poj,
s Majkom poklon prikazat mu svoj,
srce dat mu na dar,
srce dat mu na dar.
..i reći ću vam samo još jednu stvar,zapamtite Vukovar!!
VUKOVAR-grad heroj(a) 1991-2008
..17 godina je prošlo,vrijeme prolazi,brzo se zaboravlja..
oprostiti možemo ali zaboraviti nikada,a onaj tko zaboravlja svoju prošlost osuđen ju je ponoviti...DA SE NE ZABORAVI!!
.."ima jedan grad,svakom srcu drag..Vukovar"
.."Ginulo se prelagano
previše mama je plakalo,
predugo je raj na
zemlji ličio na pakao,
palili su naše šume,
mi smo ih opet zasadili,
rušili su nase kuće,
mi smo ih opet izgradili.."
Nakon 86 dana nadljudskog otpora jugo-vojsci i paravojnim četničkim formacijama Vukovar je 18. studenoga 1991. okupiran.
"...S ognjem pakla tu su se sreli
ostala su polomljena krila
a bili su za dom spremni"...
Konvoj Međunarodnog Crvenog križa u Vukovaru..
ko ratnici svijetla stali protiv tame,
zato zora sviće zato dan se budi,
hvala im na svemu slobodni smo ljudi..."
Progon Vukovaraca nakon pada grada..
Sudbina zarobljenih u Vukovaru i civila i vojnika, bila je nadasve strašna. Mnoge su masakrirali srpski četnici i paravojska, novinari koji su posjetili grad odmah nakon pada su prisustvovali ulicama pretrpanim truplima civila. Novinari BBC-a su snimili srpsku miliciju i četnike kako pjevaju:
"Vukovar je ta južna tačka,koju treba probiti,koju treba osvojiti.."
..e moj narode i to se zaboravlja...
Tenkisti Jugoslavenske narodne armije u Vukovaru..
"..zar se danas ne sjeća baš nitko,kad smo srcem pred topove stali...
ej Hrvati braćo moja mila,sjetite se što smo jučer bili,ginuli smo jedan uz drugoga,plakali smo a suze smo krili..
zar su zalud sokolovi pali,zar je zalud mladost život dala,čujete li plače naša
mati, suze lije zbog hrvatskog jala"...
Četiri pripadnika srpskih paravojnih snaga vode povrijeđenog vukovarskog Hrvata, slika, koja je obišla svijet.
Siniša Glavašević-Priča o gradu
Konačni pad Vukovara, popraćen je paljenjem zastava Republike Hrvatske, koje su se nalazile u gradu.
Berny-Za dom-ovo morate poslušat..
.."Reci brate moj, jesmo li prokleti
Pa se tako brzo sve zaboravi
Al' neka ned'o Bog, pa nas budu trebali
Opet će se gusta magla spustiti.."
Vodeni toranj u Vukovaru - simbol patnje grada
..ovaj post je za sve vas koji ne zaboravljate što je bilo i kako je bilo,ovo se nikad ne smije zaboravit,ne samo Vukovar i sve ostalo..rat je uzeo mnogo života,naši borci su pali,i pogledajte nas danas,nije mi jasno zašto su se borili??...zašto smo mi to sve proživjeli,mi smo toliko jadan narod i to me boli..
nitko nema pravo išta reći u ovoj "slobodnoj" truloj državi..
možda jesam mlada,ali nisam toliko glupa da ne znam ništa,i kad mi netko govori ti nemaš pojma kako je bilo..što ti znaš o ratu??..dovoljno mi je vidjet ove slike..dosta mi je da nemamo pravo glasa..
ide jedna pjesma ovako..
.."rekli su mi da sam mlad
da nemam pravo pisat,
o ratu jer je nemoguće tako mlad se sjećat,
i ne sjećam se da i bolje da je tako al se
nitko nije pito zašto sam i danas plako"..
..nadam se da vas je ovaj post vratio u našu ne tako davnu prošlost,htjela sam da se svi zajedno sjetimo kako je bilo...
eto...za kraj...
.."Gospodine generale
Ako sa vjetrom neki zvuk vas budi
To kuca srce hrabrih ljudi
I reći ću vam samo još jednu stvar
Zapamtite Vukovar.."
...hej,evo i mene,znam prošlo je dugoo vremena,ali sad sam opet tu..
ima toliko novosti tako da će ovo biti jako dug post,pa uživajte..
29.09 je kod nas jako važan datum,zato sto je to dan grada Bjelovara i dan Bjelovarskih branitelja..svake godine se ogranizira mimohod pobjednika pa tako i ove i to ,13 godinu za redom bjelovarski UHDDR organizirao je u čast 148 poginulih Mimohod pobjednika
meni je bila velika želja ići,pa sam i išla..
spremala sam se dugoo za to,sam dolazak u park i pred paviljon je za mene bio neopisiv osjećaj,samo su puštali Thompsonove pjesme i to jako,tako da
su negdje sve komunjare mogle uživat..hehe
meni je bilo odlično..
Predvođeni državnim stijegom bjelovarski branitelji i mi gosti krenuli su kao i 12 godina do sada sa Trga Eugena Kvaternika u Bjelovaru, put šume Bedenik pokraj Bjelovara gdje su bjelovarski branitelji u pokušaju osvajanja skladišta JNA 29. rujna 1991. godine na oltar domovine položili svoje živote. U spomen na njih i sve žrtve koje je Bjelovar dao u Domovinskom ratu na spomen području Barutana služena je sveta misa i pročitana su imena svih 148 poginulih branitelja. Naglašeno je kako su te žrtve Bjelovaru i okolici donesli slobodu i sigurniji život a kasnijim aktivnostima u kojima su bjelovarci širom domovine dali svoj doprinos, slobodu cijeloj zemlji. Bjelovar je dao mnogo branitelja koji su kroz postrojbe policije, hrvatske vojske, kriznih stožera, civilne zaštite i mjesnih straža dali nemjerljiv doprinos oslobađanju Hrvatske od srbokomunističkog jarma.
Lipnja 1991, u vrijeme kada eskalira pobuna lokalnih Srba u Hrvatskoj a JNA im pruža izravnu i neizravnu podršku, Tepić je bio na dužnosti komandanta (zapovjednika) Centralnog skladišta borbenih sredstava u selu Bedenik, blizu Bjelovara. Stražarsku dužnost u skladištu obavljalo je desetak vojnika.
Vojarna "Vojnović" u samom gradu i objekti JNA u okolini Bjelovara bili su blokirani i napadnuti od strane hrvatskih snaga. Planom "Bilogora" HV je 29. rujna 1991. napala i zauzela vojarnu.
Skladište se našlo u okruženju i pod napadom. Nakon kraće borbe Tepić je naredio vojnicima da se predaju, a sam je ostao u skladištu. Izjavio je da ostaje vjeran zadanoj riječi, da će braniti Jugoslaviju.
Prilikom ulaska hrvatskih snaga u objekt, u 10 sati i 17 minuta 29. rujna, aktivirao je eksploziv i uništio skladište, u kojem se nalazilo 170 tona eksplozivnih sredstava. U eksploziji je naravno i sam poginuo, kao i sedam vojnika JNA i 11 hrvatskih vojnika.
Mimohod organizira bjelovarska UHDDR-a kojoj se gradonačelnik Antun Korušec javno zahvalio i odao njihovom predsjedniku Stipi Šoli priznanje na trudu koji ulaže u organizaciju mimohoda i drugih aktivnosti. Probleme koji se ispod stola plasiraju u javnost su kako kaže gradonačelnik subjektivne prirode i nisu vrijedni spomena u odnosu na pobjede koje su dragovoljci izvojevali u Domovinskom ratu. To je potvrdio i župan bjelovarsko bilogorske Županije Miroslav Čaćija koji je još dodao da među udrugama ne smije biti prijepora iako su oni svakodnevne ljudske karakteristike. Orkestar Hrvatske ratne mornarice iz Splita nazočne je zabavio prigodnim spletom hrvatskih skladbi, tu su bili i članovi KUD Severin i Nova Rača kao i bjelovarska legenda glazbenik Darko Domjan. Među gostima bilo je dosta mladih srednjoškolskog uzrasta, članova obitelji poginulih branitelja te članovi županijske udruge oboljelih od PTSp-a. Skupu se priključio i umirovljeni admiral hrvatske vojske Davor Domazet Lošo a ministricu Jadranku Kosor predstavljao je ravnatelj uprave za hrvatske branitelje i članove njihovih obitelji mr. sc. Zoran Komar koji je prenio pozdrave ministrice, podsjetio na 148 žrtava Bjelovara u Domovinskom ratu te rekao kako su branitelji u rat išli jer su osjećali obavezu ljubavi prema domovini i kako Mimohod pobjednika s pravom nosi to ime zbog pobjede koju je narod izvojevao u Domovinskom ratu.Dan bjelovarskih branitelja završio je nastupon Darka Domjana, KUD-a Severin i Nova Rača, glazbenim sastavom Štefanjska zvona te legendarnim hrvatskim zabavnjakom Krunoslavom Kićom Slabincem koji je pred oko 300-tinjak nazočnih
izveo svoje hitove i šale nerijetko na svoj račun.
Žalosno je to što je bilo jako malo ljudi,mislim stvarno mi nije jasno kako svi mogu zaboraviti što je bilo i kako je bilo..to se NIKADA ne smije
zaboraviti..
Ja i Domazet..
Kada smo došli na spomen područje Barutana,ne znam kako da vam opišem taj osjećaj,tuga..a opet neki ponos na sve njih što su poginuli,i dali svoje živote za nas,za Bjelovar,za svoju domovinu,hvala vam svima od svega srca,jer mi smo ponosni na vas,i uvijek ste u našim mislima,nećemo zabraviti naše heroje..
Poslije mise,sam morala sa svojom sestrom,i mamom upoznati našeg generala Davora Domazeta,došla ja do njega i reko generale,dajte da vam stisnem ruku,i tako smo se upoznali pa je i slika pala..hehe
Eto toliko o tome..
Hrvatska mati me rodila, Hrvatska zemlja odhranila
Hrvatica sam bila i hrvatica ću biti, živjela Hrvatska..
..danas je moj dan 14.10.1992,prije 16 godina, negdje oko 23:45 srijeda ,došla je
na svijet jedna mala djevojčica,imenom Daniela..na moja pitanja
da li sam ja ovako slučajno nastala,roditelji odgovaraju,da su htjeli dijete koje će biti rođeno u vrijeme rata,jako sam im zahvalna sto sam rođena baš u to vrijeme,i sto su me odmalena učili sto trebam nositi u srcu,i sto slušati,još se sjećam kao mala,da sam na nekom starom radiju slušala kazete od Thompsona,pjesme grkinju,čavoglave i te...
nisam bas bila dobra kao beba,hehe..tako da vjerujem da je bilo mnogo problema samnom..
jednom sam brašno posula po krevetu,pa špagete bacila u perilicu rublja,bježala kod susjeda..ma ima puno toga..
..hm..kako vrijeme brzo prolazi...
..mlada jesam,prošla sam mnogo toga u životu,a sta me jos čeka,bolje da i ne mislim na to..
..utakmica..Hrvatska-Turska,znamo kako je to bilo..ovo sam
ja na slici..
pjevala sam u zboru,nakon toga sam otkrila da mogu trenirati atletiku i jesam,išla sam na dosta natjecanja,imala dobre rezultate,bila sam i na krosu,zapravo na više njih,to je jedino sto mi je bilo odlično,obožavam trčati,ali svatko ima neki problem a tako i ja,alergična sam skoro na sve,pijem lijekove i mozda imam astmu,jos nisam išla na neki pregled..i to mi je pokvarilo moje planove..
i sada napokon, član sam dobrovoljnih vatrogasaca,i to mi super ide..hvala Bogu bar nešto..
..osoba sam koja ne traži previše...stvarno dosta mi je sve ovo što imam..
..imam toliko želja,a neke su se već ispunile,upoznala sam Thompsona to mi je bio san..veliki..
16 godina udišem ovaj zrak,samo nekad mi dode da poludim..al dobro je..
uglavnom..sad sam starija,i puno sam se promijenila,svi to kažu..
eto to bi bilo to, u subotu je bila fešta kod mene,pa smo nastavili i u nedjelju sve u svemu bilo je odlično..
meni je bio gušt pjevati na Thompsona,i uglavnom na naše stare hitove..
i eto Sretan mi rođendan..
evo sad ću stavit neke svoje slike,da napokon vidite tko piše ovaj blog..
ovo ja malo poziram u prirodi..hehe
..e da nije još gotovo,na blog u lijevm box-u imate novosti,pa ako vas zanima pogledajte..
a evo samo da spomenem,Thompsonu je opet zabranjen koncert,i šta
da kažem na to,sramota...a latinicu da i ne komentiram,lako je tako lagati,
zgadila mi se ta emisija,joj kako bi svijet bio bolji da nema ovakvih ljudi..
a Thompsone,nema predaje mi tvoji vjerni obožavatelji smo uvijek uz tebe...a oni koji pljuju i blate tvoje ime to je samo jedna mala jadna i bijedna skupina,a kolko je nas..eh sve dok je nas ti ćeš imati kome pjevati..
eto ljudi moji..dug post,jako,jako..pa čitajte..
svima lijepi pozdrav ostavljam..i za kraj
ZA DOM SPREMNI!!
..12.10 skoro zaboravih na taj dan se rodio naš general Ante Gotovina ,sretan ti rođendan
legendo,drži se...Hrvatska je uz tebe..
Ljeto nam je završilo....pa eto i mene,da vam se malo javim..znam nije me dugo bilo,ali sve je to zbog posta koji je bio za dan pobjede,trudila sam se napisati ga dobro,i očekivala da će biti lijepih komentara na taj post i bilo je,kao sto sam i prije rekla nisu mi važni komentari,dosta mi je od svakog po jedan,ali skužila sam da nema više mojih vjernih čitatelja,dobro ima nekih i hvala vam što me čitate..hvala vam svima što ste došli i potrudili ostaviti komentar na ovome blogu,možda sam sama kriva što vas više nema ovdje,ali nemam vremena,i kolko tolko kad stignem ostavim vam komentar,zašto ovo pišem?,pa eto mome blogu je bio rođendan 22.08,eto čudo kako sam izdržala toliko,zapravo volim svoj blog,i volim kada mogu napisati sve što mislim,i volim kada vidim da ljudi cijene to što pišem..
bilo je ovdje svega,od tuge do smijeha..na blogu sam pisala sve,baš sve..pisala sam kako se osjećam i jednostavno sam sve što sam i mislila napisala..dok to nekome nisam htjela uopće govoriti..
ćak i kada sam napravila blog na ovoj adresi klikni,nije trajao dugo,jednog dana nisam više mogla ući u blog,a bilo je svega na njemu,toliko sam se trudila,i onda saznam da je hakiran,nešto sam kopirala sa njega dok sam stigla i napravila novi,stvarno izgubila sam živce,ali nisam htjela nakon toliko truda sve zaboraviti,nego sam započela novi..i eto preko njega sam upoznala vas,moje vjerne čitatelje,pa kad si mislim blog je nešto super,bar sada znam da ima sličnih ljudi meni,samo daleko ste..ali ako ništa družimo se bar ovako..od početka stvaranja bloga pa do sad,uvijek ste me podržavali hvala vam i za to..na ovome blogu je bilo toliko prekrasnih komentara,da ne znam kako bih nesto izdvojila,a vi znate najbolje tko ste..
eto ovaj blog nosi ime lijepanasadomovina1,mislim da ne moram govoriti zašto,vidi se po njemu..do sada ima napisanih samo 30 postova,ali bit će ih još,sigurna sam..
a i da prestanem pisati,nikada ga ne bih obrisala,osim ako ga netko ne bi hakirao nadam se da neće..
e sad da ja malo odem na drugu temu,kako sam i započela post,ljeto nam je završilo,meni prerano,ali bilo mi je lijepo samo što sad opet škola i opet obaveze..nisam nikuda išla ove godine,i nije mi žao,stignem, ima vremena..
shvatila sam da sam se puno promijenila,i to na bolje..otvorila sam oči kako treba,i znam da je sve ovo što se događa oko nas stvarnost,život nije nimalo lagan ćak i kada misliš riješila sam sve,opet nove obaveze i nikada nema kraja,zapravo ima,kada se život ugasi,i kada ugledaš Njega,kada budeš s njim,i kada napokon
vidiš da te je On stvorio da bi učinio svijet boljim..
ja vjerujem u to..ali teško je ovaj svijet učiniti boljim,malo nas je koji želimo to..sve više ljude vuče ona tamna strana i nije mi jasno kako..dajte malo pogledajte oko sebe..učinimo nešto ali čak i kada nešto učiniš opet padaš i sve ispočetka..ali dao si malo truda,a On to sve vidi..ovo ljeto je bilo na početku meni teško,zapravo jako mi je drago što je bilo takvo,kada vidiš da imaš prijateljicu dugo godina,i misliš da ti je ona sve,pa da bi i život dala za nju,ubrzo promijeniš mišljenje,živimo samo u laži,ljudi glume baš kao i ona,a ja uvijek mislim da to nije istina,uvijek se prevarim,teško je naći pravog prijatelja,a možda tko zna jednog dana,ali nikada više neće biti isto,kome da govorim svoje tajne,kome da govorim što mislim,strah me je da nema više takvih ljudi..eto blog me spašava i vi moji čitatelji,koji me uvijek razveselite,a tu je i dragi Bog,i to me drži,jer On sve vidi,On sve zna..i kada nemaš nikoga,On je tu,i kada padneš uvijek se i digneš i tako će biti uvijek,to je dragi moji, život,to je naša igra koju igramo,to je naša misija koju trebamo preći,da bi kasnije opet zajedno bili sa svojim bližnjima gore,gdje je sve lijepo i nema kraja sreći..
nego da se ja vratim na praznike.. kasnije pred kraj ljeta upoznala sam opet neke nove ljude,i opet se sve vraća na mjesto..nakon odmora opet škola,opet sam vidjela svoje stare prijatelje,i koji su uvijek uz mene..hvala vam..
ovaj post je bio za sve moje čitatelje,nadam se da ćemo se još dugo družiti..hvala vam od srca..
zapamtite život je škola,još puno toga ima za naučiti,samo nemojte ponavljati iste pogreške..
kako bi rekao Gibonni: "ovo mi je škola,i drugi puta ću pametnije"..
ne znam kada ću vam se javiti,možda za moj rođendan,ovisi..nadam se da vam se svidio ovaj post,
ja vam sada ostavljam jedan veliki lijepi pozdrav!!
i poslušajte ovu pjesmu..
Hrvatska danas slavi dan pobjede i domovinske zahvalnostii!!Danas se također obilježava 13.obljetnica
vojno-redarstvene operacije OLUJA..
Evo nešto o tome!!
..kako je naš Thompson rekao:
"Sjetimo se dragi prijatelji, večeras ovdje na trgu bana Jelačića,sjetimo se 1995 godine kad se HRVATSKA POBJEDNIČKA VOJSKA vraćala iz pobjede,kad su se pobjednici vraćali i kad su suze vrcale na sve strane i na trgu i u cijeloj Hrvatskoj,sjetimo se tog vremena dragi prijatelji.Sjetimo se i vrhovnog zapovjednika hrvatske pobjedničke vojske dr.Franje Tuđmana."
Oluja-velika vojna operacija u kojoj su Hrvatska vojska i policija oslobodile okupirana područja pod nadzorom pobunjenih Srba, na kojima je bila uspostavljena t.zv. Republika Srpska Krajina.
Oluja je započela u ranu zoru, u pet sati. Istodobno su elektronički mediji prenosili poruku hrvatskoga predsjednika Franje Tuđmana građanima srpske nacionalnosti kojom im se jamče sva prava, a pripadnike paravojnih postrojbi poziva na predaju, nudeći im amnestiju. Hrvatske su snage probile prve crte pobunjenih Srba na 30 taktičkih smjerova u bjelovarskom, zagrebačkom, karlovačkom, gospićkom i splitskom zbornom području. Hrvatsko je zrakoplovstvo onesposobilo odašiljač Ćelavac. Hrvatske su snage prodrle u dubinu od 5 do 15 kilometara. Oslobođen je Sveti Rok. Knin je već bio u okruženju. Srpski su pobunjenici napali civilne ciljeve u Sisku, Šibeniku, Otočcu, Gospiću, Ogulinu...
Drugog dana akcije, oko podneva objavljena je vijest da su hrvatske postrojbe ušle u Knin! Na kninskoj se tvrđavi zavijorila golema hrvatska zastava. Oslobođeni su i Vrlika, Kijevo, Drniš, Žitnić, Benkovac, Gračac, Lovinac, Ljubovo, Plaški, Hrvatska Dubica... Unatoč pozivima hrvatskih vlasti da ostanu, srpski civili napuštaju Hrvatsku preko Srba i Dvora na Uni. Pred oslobođenjem su Petrinja, Glina, Udbina i Slunj. Osnovane su policijske postaje u Gračacu, Lovincu, Vrlici... Srbi istodobno iz Bosne raketiraju Županju, iz istočne Slavonije Osijek, Vinkovce i Nuštar, s Korduna Karlovac, a iz istočne Hercegovine dubrovačko područje. U Hrvatskoj se slavi oslobađanje Knina.
Ulazak hrvatskih snaga u Knin,pogledajte video:
Trećeg dana, na Korani na granici s BiH spojile su se snage HV-a s HVO-om i Petim korpusom Armije BiH. Spašen je Bihać. U Knin je popodne stigao predsjednik Tuđman. Ondje su ga dočekale 4. i 7. brigada HV-a koje su ušle u taj grad. Tuđman je izjavio da "oslobađanje Knina znači više negoli samo osvajanje hrvatskog područja i hrvatskog grada" te da "to znači stvaranje uvjeta za stabilnost hrvatske države za stoljeća unaprijed". Oslobođeni su Petrinja, Slunj, Kostajnica, Plitvička jezera, Obrovac, Glina... HV poziva odmetnute Srbe "da u ime života i pameti odlože oružje i predaju se". Njihove su vojne snage u rasulu: 21. kordunski korpus u okruženju je, a 15. lički i 39. korpus pred razbijanjem.
Četvrti, posljednji dan, oslobođeni su Turanj i Tušilović, pa je Karlovac napokon postao siguran. Oslobođeni su Vojnić, Topusko, Gornji i Donji Lapac... Srbi su zrakoplovima iz Banje Luke napali nekoliko hrvatskih gradova. U napadima su ubijene dvije, a ranjeno je 11 osoba. Hrvatska protuzračna obrana srušila je dva srpska zrakoplova za raketiranja Mačkovca i Savskog Boka. U 18 sati ministar obrane Gojko Šušak objavio je da je akcija Oluja 95. završena s vojnoga gledišta. Dodao je da još ostaju policijske akcije te da se pobunjeni Srbi predaju na Banovini. Zaključio je da su hrvatske snage izišle na međunarodno priznate granice Republike Hrvatske.
Oluja je uz Bljesak ključna akcija koja je dovela do kraja Domovinskog rata. U operaciji je oslobođeno 10.400 četvornih kilometara ili 18,4 posto ukupne površine Hrvatske. Oluja je simbol domovinskog rata
i najpoznatija i najveća operacija Hrvatske vojske..
Dragi moji,budimo ponosni na današnji dan,
danas je dan pobjede i proslavite ga najbolje što možete..budimo ponosni na našu povijest,i nikada ne zaboravimo kako su se naši hrabri borili za našu domovinu..hvala svima onima koji su se borili i dali živote a više ih nema,dali ste živote da bi mi živjeli u slobodi, neka vam je laka Hrvatska zemlja, hvala vam od srca,nikada vas nećemo zaboravit..
Hvala našim hrvatskim generalima,koji ne mogu ovaj dan slobodno proslaviti u svojoj domovini..žalosno..Dao Bog pravde..
hvala Bogu što možemo proslaviti ovaj dan,kao dan naše pobjede kao što sam i rekla nadam se da će doći taj dan kada ćemo ga proslaviti sa našim generalima..
..a sada čitam vijesti,a ono predsjednik Tadić očekuje ispriku za Oluju,pa ne mogu vjerovat,mi smo branili svoje i ništa drugo dok ste vi rušili naše domove,naše gradove,ubijali naše ljude,pa mislim kako vas nije sram??..strava..
eto
toliko od mene,nadam se da vam se svidio post..
..i zapamtite:
"Sve za Hrvatsku a našu jedinu i vječnu Hrvatsku
za ništa!" Dr.Franjo Tuđman
Neka se zavijore hrvatske zastave na kućama,neka vide da nas ima!!
Za kraj vam ostavljam jednu prelijepu pjesmu,koja svakog pravog Hrvata dira u srce..
Moja domovina!!
Svakog dana mislim na tebe,
slušam vijesti, brojim korake,
nemir je u srcima, a ljubav u nama,
ima samo jedna istina.
Svaka zvijezda sija za tebe,
kamen puca, pjesma putuje,
tisuću generacija, noćas ne spava,
cijeli svijet je sada sa nama.
Moja domovina, moja domovina,
ima snagu zlatnog žita,
ima oči boje mora,
moja zemlja Hrvatska.
Vratit ću se, moram doći,
tu je moj dom, moje sunce, moje nebo,
novi dan se budi, kao sreća osvaja,
ti si tu, sa nama.
Samo je jedno u mom životu vrijedno,da pustim suzu s oka jer tebe volim ja..
Nakon dugo vremena,opet se javljam,stvarno nisam imala vremena,naravno morala sam sad pred kraj škole popravit ocjene,a ostalo mi malo vremena,ali sve je uglavnom dobro prošlo hvala Bogu..tek sad vidim kako vrijeme brzo leti..nisam vam baš ni komentirala tu i tamo sam napisala pokoji komentar,al evo od sad ovaj blog je opet otvoren,i komentirat ću vam naravno..
eto bila sam i na koncertu od Thompsona u Zg,bilo je odlično,i da samo mi je žao što je skoro u svim novinama napisano da je bilo 60 000 ljudi,a bilo ih je oko 120 000 pa i više,i stvarno su mi više dosadili sa pisanjem kako je bilo uglavnom većina sa ustaškim simbolima,ali ja ako sam ih vidjela svega par,i to su za mene budale,pa kakvi ste vi to ljudi pa znate da Thompson ima problema zbog toga i onda još nosite to..
ali ajd jedino je arena napisala i nešto pozitivno o tom koncertu..al ja znam da je koncert bio predobar...pa i vidjelo se po broju ljudi..no dosta o koncertu..
U petak sam trebala ići u Hercegovinu ali promjena plana,ćak mi je i bolje da idem kasnije jer sad mi se stvarno nikuda ne ide.
E da sad sam se sjetila skoro zaboravih da mi je Hrvach napravio banner,stavit ću sada u post,pa ako netko želi,neka stavi na blog,a bit će i u box-u pa evo
i bannera:
I za kraj da vam kažem da je izašao prvi broj časopisa
"Hrvatska domoljubna mladež" pa ako želite imate ovdje za download klikni
na tu ideju je došao jedan bloger klik
i stvarno odlično je to napravio i tko god želi pomoći u izdradi može mu se javiti.
To je to od mene za sad,glavno je da sam vam se javila,nadam se
da me niste zaboravili..
uživajte dok možete...odmarajte se,lijepi pozdrav vam ostavljam..
i ovako je bilo u Zagrebu,pjesma lijepa li si gdje je Thompson poželio
sreću našim nogometašima na euru,ma da nisam sve dobro čula što je rekao,a i na ovoj snimci se baš ne čuje
al eto..veliko hvala igračima koji su igrali sa srcem za svoju domovinu,nema veze ispali smo bilo je suza,nećemo to zaboraviti,trebali smo ići dalje..budemo stignemo,sve su to mladi igrači,vratit ćemo mi to Turskoj,i još jednom smo pokazali svijetu kakvi su navijači Hrvati,ima nas ima,i svaka im čast svima,najviše igračima,a tek one suze poslije utakmice svima nam je bilo teško,a kako je tek njima bilo..eto ponosni smo na vas jako i na našeg kapetana Niku Kovača koji odlazi sad
puno je toga napravio za našu reprezentaciju..hvala i njemu..i još jednom Bilić Boysi HVALA VAM!!
aha još nisam gotova..lol
Samo je jedno
a ovako je bilo u Bjelovaru kad smo pobijedili Njemačku..
ulice su bile pune ja i brat s ekipom u autu sa zastavama bilo je odlično..imam i slika al mi se neda stavljat,al evo našla sam na youtubu nešto pa pogledajte..
a da je bar tako stalno,ni kiša nam nije smetala...
Lijepa naša domovino,
Oj junačka zemljo mila,
Stare slave djedovino,
da bi vazda sretna bila!
Mila, kano si nam slavna,
Mila si nam ti jedina.
Mila, kuda si nam ravna,
Mila, kuda si planina!
Teci Savo, Dravo teci,
Nit' ti Dunav silu gubi,
Sinje more svijetu reci,
Da svoj narod Hrvat ljubi.
Dok mu njive sunce grije,
Dok mu hrašće bura vije,
Dok mu mrtve grobak krije,
Dok mu živo srce bije
"Postoje vrednote zbog kojih živimo,postoje ljudi koje nikada nećemo zaboraviti,
postoje snovi kojih se nikada nećemo odreći..." Marko Perković THOMPSON
"Sve za Hrvatsku a našu jedinu i vječnu Hrvatsku
za ništa!" Dr.Franjo Tuđman
"Tri vječne vrijednosti:
BOG,OBITELJ,DOMOVINA!" Marko Perković THOMPSON
Domovina
Ona je sveta
i narod ju voli.
Ne da se ona
ni dušmanima.
Ponos je njezin
kao stijena visoka.
Sreća je njena
kao more duboka.
Lijepa li je,
ljepša nego san.
Tko ju ne voli
taj pojma nema.
Voljet ju moraš
jer domovina je tvoja.
Hrvatska
Ponos je njezin
kao stijena visoka.
Ljepota je njena
kao sunce na zalasku.
Oštro stoji kraj Jadrana
i čvrsto uz Velebit vezana.
Planine su njene kršne,
a vode sve joj bistre.
Podijeljena na više regija,
prepuna krasnih otoka
i uza sve nabrojeno
kuca samo srce jedno.
E sad nešto o najboljem pjevaču MARKU PERKOVIĆU THOMPSONU!!!
Marko Perković je rođen 27. listopada 1966. godine u selu Čavoglave, u Dalmatinskoj Zagori (Šibensko-Kninska županija) od majke Marije i oca Ante. Svoje rano djetinjstvo i odrastanje je proveo u rodnom selu. Oca je rijetko viđao jer je bio odsutan zbog posla u Njemačkoj, a dolazio je kući samo za Božić i Uskrs. Marko u gradu Splitu završava srednju školu za ugostitelja.
Po početku Domovinskog rata 1991. godine Marko se pridružio Zboru Narodne Garde. Marko je u to vrijeme u rukama imao američku pušku Thompson, po kojoj je i dobio nadimak.
Početkom Domovinskog rata, naoisao je svoju prvu pjesmu "Bojna Čavoglave". Piše o svom rodnom mjestu i o ratu. Ta pjesma je bila poruka srpskim četnicima da neće uspjeti ući u Čavoglave.Pjesma se brzo proširila cijelom Hrvatskom i postala je jednim od prepoznatljivih simbola prvih dana Domovinskog rata.
Njegovo selo je obranjeno i on je krajem 1992. napustio Hrvatsku vojsku i poćeo priređivati humanitarne koncerte diljem Hrvatske. 1994. napisao je pjesmu "Anica - Kninska kraljica" najavljujući oslobađanje drevnog hrvatskog grada. Početkom 1995. vratio se u 142. drnišku brigadu te u operaciji Oluja sudjelovao u oslobađanju dijelova Hrvatske pod srpskom okupacijom. Bio je jedan od prvih hrvatskih vojnika koji su ušli u oslobođeni Knin i Drniš.Nakon rata napustio je vojsku i posvetio se glazbi. Još za vrijeme rata izašli su mu albumi "Moli mala" i "Vrijeme Škorpiona". Godinu dana nakon kraja rata izlazi mu album "Geni kameni". Album "Vjetar s Dinare" mu je podigao karijeru u visine a album "E, moj narode" ju je samo učvrstio učinivši od njega na neko vrijeme najveću hrvatsku estradnu zvijezdu.
2003. godine izlazi kompilacija „Sve najbolje“ s 18 pjesama. Na njoj se pojavljuje i jedna nova pjesma – „Ivane Pavle II.“ koja je posvećena dolasku pape u Republiku Hrvatsku.
Najnoviji album Marka Perkovića Thompsona je "Bilo jednom u Hrvatskoj", (izdan je 8. prosinca 2006.). Novi album sadrži 12 pjesama: "Početak", "Dolazak Hrvata", "Duh ratnika", "Diva Grabovčeva", "Moj dida i ja", "Neka ni'ko ne dira u moj mali dio svemira", "Lipa Kaja", "Kletva kralja Zvonimira", "Ratnici svjetla", "Dan dolazi", "Tamo gdje su moji korjeni" i "Sine moj". Thompson je izjavio da je "Bilo jednom u Hrvatskoj" njegov najbolji album do sada, i da vjeruje kako će ga publika s oduševljenjem prihvatiti. Na ovaj novi album se dugo čekalo, a Thompsonova publika ga je prepoznala. Prodan je u približno 120.000 primjeraka.
Marko Perković Thompson je jedan od najpopularnijih glazbenika u Republici Hrvatskoj. Njegove slušatelje najviše privlače pjesme domoljubne tematike u kojima naglašava svoje Hrvatstvo, katoličanstvo i ljubav prema domovini.
Danas je Marko Perković oženjen za Sandru koju je upoznao na svom koncertu u Kanadi. Vjenčali su se 2003. godine. S njom ima troje djece: Petar Šimun, Ante, i Diva Marija.
Siniša Glavašević (1960.-1991.)
-urednik Hrvatskoga radija Vukovar i ratni izvjestitelj. Po zauzeću Vukovara od agresorske JNA i četnika, odveden je 19.XI.1991. iz vukovarske bolnice i od tada mu se izgubio trag. Ekshumiran je iz masovne grobnice Ovčara i identificiran, tako da se pretpostavlja da je ubijen istoga dana kada je odveden, 19. studenoga 1991. Matica hrvatska u Zagrebu posmrtno mu je 1992. izdala zbirku "Priče iz Vukovara".
Priča o gradu
Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?
Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko ce Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi.